Placebo
Howard Pittman

Kolovoza 1979. godine Howard Pittman, nakon 35 godina provedenih u službi kao baptisticki službenik, umro je na operacijskom stolu tijekom operacije i doživio je klinicku smrt. Nakon što su mu andeli pokazali drugo i trece nebo, bio je odveden do samog Božjeg prijestolja gdje mu je predana poruka koju treba podijeliti sa svijetom.

Predgovor

Websterov rjecnik „placebo" definira kao „lijek propisan više zbog mentalnog olakšanja pacijenta, nego zbog svog ucinka na bolest, ili kao nešto što olakšava."

Doktori kažu da lijek ne djeluje ukoliko ljudi znaju da se lijece placebo lijekom. U svome umu ljudi moraju misliti da se lijece pravim lijekom koji ima snagu ili silu da izlijeci. Ukoliko pacijent to vjeruje, tretman cini cuda u mnogim slucajevima koji na drugi nacin ne bi mogli biti lijeceni. Placebo tretman ustvari nije ništa po svome sadržaju, ali je stvaran u umu pacijenta. Kako bi ovaj tretman djelovao, doktor pacijenta mora uvjeriti u djelotvornost lijeka.

Prijatelju, objavljujem ti da je ovo isti „tretman" koji danas koristi vecina „proklamirajucih" kršcana. Doktor koji prepisuje ovaj „lijek" je Sotona osobno. On „pacijentu" daje u šecer omotanu religiju, površno iskustvo i šapuce mu polu-istine na uho. Onda kaže „pacijentu" da je to stvarno i da je to sve što on treba. „Pacijent" kojeg je Sotona zadobio, vjeruje u ovo i ide veselo svojim putem objavljujuci svima da je nanovoroden, da je njegovo spasenje stvarno, i da je to iskustvo sve što mu treba. Doktor Sotona ce dozvoliti svome „pacijentu" da nastavi ici u crkvu i dozvoliti ce mu da sudjeluje u bilo kojoj službi crkve, u pjevanju, vodenju slavljenja, ucenju u nedjeljnoj školi, pa cak i propovijedanju. Dozvoliti ce „pacijentu" da daje bilo kakve izjave u vezi sa njegovom „proklamirajucom" religijom, cak do toga da daje izjave o Isusovoj sili spasenja. Da, on ce „pacijentu" dozvoliti da cini i govori sve osim jednoga. To jedno što nece dati „pacijentu" je mogucnost da živi život koji svojim ustima ispovijeda…

Priprema

1978. godine iz policijskog odjela grada New Orleans otišao sam u mirovinu i sa obitelji preselio na farmu sa 61 rali zemlje u Mississippi-ju. Oko 7. kolovoza 1979. godine odjednom me je pogodila ozbiljna i katastrofalna bolest. Noc prije te tragedije otišao sam u krevet kao i obicno… Ujutro sam se probudio sa laganom mucninom pa sam preskocio dorucak. Žena me je pitala zar necu jesti, a ja sam odgovorio da se žurim kako bi stigao na sastanak sa ljudima za koje sam se nadao da ce prilozima poduprijeti moju kandidaturu za šerifa. Nisam bio svjestan cinjenice da je i Bog za mene dogovorio sastanak taj dan. Da vas podsjetim na to da Biblija govori da je covjeku jednom zakazano vrijeme smrti, i tako bez upozorenja, došlo je moje zakazano vrijeme. Kao bljesak munje, glavna arterija u mome tijelu je pukla uzrokujuci razoran, iznenadan gubitak krvi…U ponoc su me odveli na hitnu i u 6 ujutro moji vitalni znaci su ponovno otkazali. Glavni je lijecnik izašao iz sale za hitne slucajeve i rekao mojoj ženi: „To je nešto drugo." Odveli su me u operacijsku salu gdje su daljnjih 7 sati radili na meni…

[Zbog sažetosti, velik dio Pittmanovog opisa iskustva iz sale za hitne slucajeve nije dan ovdje. Za puni opis procitajte njegovu knjigu.]

U nekom trenutku toga perioda dok su lijecnici radili na meni, došao sam sebi i shvatio da umirem… Znajuci da mi samo Bog može vratiti život i da samo On može promijeniti zakazano vrijeme moje smrti, molio sam cudnu molitvu. Bila je to molitva u kojoj sam molio Boga da mi dopusti pojaviti se pred njegovim prijestoljem da molim za produljenje svoga fizickog života. U bilo kojem drugom vremenu ili mjestu ova bi molitva bila neobicna, ali ipak, sve je to Bog unaprijed isplanirao kako bi na kraju poslužilo Njegovoj svrsi. Pomisao da izmolim takvu molitvu ubrizgao je u moj um Duh Sveti…

Veliki obilazak

Ono što se dogodilo nakon toga, toliko je nevjerojatno da je nekim ljudima teško u to vjerovati. Možda da kažem na pocetku da znam razliku izmedu snova, vizija i stvarnog iskustva. Možda da takoder istaknem da ako ne vjerujete da su Sotona i demoni stvarna, individualna bica, onda sami sebi u Kraljevstvu Božjem cinite „medvjedu uslugu". Ima smisla tvrdnja da ne možeš razumjeti ili se oduprijeti neprijatelju ako ne vjeruješ da je stvaran.

U trenutku kada sam se suprotstavio Sotoni pobjegao je od mene. Andeli su bili tamo i oni su ponijeli moj duh i tijelo. Ti su andeli bili prisutni cijelo vrijeme u kojem me je Sotona iskušavao, iako ja to nisam znao jer sam bio još u tijelu. Andeli mi nisu pokušali pomoci sve dok se ja nisam svojevoljno odupro Sotoni. Jedina pomoc koju sam imao bilo je nadnaravno otkrivenje Duha Svetog da glas koji sam cuo pripada Sotoni, a ne Bogu. Poslušati ili ne taj glas bilo je moj izbor.

Kada su andeli podigli moj duh od tijela, odmah su me ponijeli do Drugog Neba. Nismo morali ostaviti tu bolnicku sobu kako bi ušli u Drugo Nebo. Ušli smo tamo u istoj sobi u kojoj je bilo moje tijelo, samo prolazeci kroz dimenzijski zid. To je zid kroz koji ne može proci tijelo, vec samo duh.

Kako bi ti kao citatelj razumio što se dogadalo, moraš razumjeti razdvajanje duha od tijela. Kako bi znali na koji nacin to funkcionira, moramo znati kako smo mi sami sacinjeni. Biblija kaže da smo mi, ljudska bica, sacinjeni na sliku Božju. Kako bi to razumjeli, moramo znati tko je Bog. Biblija kaže tri nepromjenjive stvari o Bogu: 1. Bog je duh, 2. Bog je nevidljiv, 3. Bog je besmrtan. Ako smo mi stvoreni na njegovu sliku, onda smo i mi duh, nevidljivi i besmrtni. Zbog toga, kada se pogledamo u ogledalo mi ne vidimo stvarnog sebe. Vidimo samo tijelo, našu zemaljsku posudu u kojoj živimo. Kako smo svi stvoreni na sliku Božju, svi bismo bili odrazi u zrcalu jedno drugome bez naših zemaljskih, fizickih tijela. Zbog toga nam je dana duša kako bi se razdvojili jedno od drugoga i bili jedinstveni.

Životinje u ovome svijetu takoder imaju dušu. Jedina je razlika izmedu njihovih i naših duša u tome da naša duša pripada našem duhu. Njihova duša pripada njihovim tijelima. Kada njihovo tijelo išcezne, njihova duša takoder išcezne. Kada naše tijelo išcezne, duša ostaje sa duhom. Kada je duh bio dignut iz mojeg tijela, moja je duša pošla s njime. Pretpostavljam da bi najjednostavniji nacin na koji mogu identificirati dušu bio da kažem da je to necija osobnost. Cijelo to vrijeme koje sam bio van tijela ostao sam individua, to jest, zadržao sam svoju osobnost. Zadržao sam sve svoje sposobnosti. Ustvari, one su bile još znatno poboljšane.

Kako smo prošli kroz taj dimenzijski zid u Drugo Nebo, našao sam se u potpuno drugom svijetu, daleko razlicitom od bilo cega što sam ikada zamišljao. Taj je svijet bio mjesto zauzeto duhovnim bicima toliko brojnim kao što je zrnaca pijeska na obali morskoj. Ta su bica bili demoni (vragovi), ili pali andeli, i bilo ih je u tisucama razlicitih oblika i formi. Cak su se oni koji su bili slicnih oblika i formi razlikovali po najrazlicitijim bojama.

Mnogi od demona imali su oblicja ljudskih bica, dok su mnogi bili slicni životinjama koje postoje u našem svijetu. Ostali su bili toliko odvratni da se uopce teško mogu zamisliti. Neki su bili toliko morbidni i gnusni da sam bio na rubu mucnine. Kada sam stigao u drugo nebo, odmah sam znao u kojem smjeru moram krenuti kako bih stigao do treceg neba gdje se nalazio Bog. Ne znam kako, ali jednostavno sam to znao. Takoder sam znao da želim li da moja molitva bude uslišana moram se pojaviti pred Bogom Ocem u trecem nebu.

Bio sam svjestan da u duhovnom svijetu putujem pod zaštitom Duha Svetog, ali i da su se andeli koji su me pratili takoder kretali pod zaštitom Duha Svetog. Možda se može ciniti cudnim da je andelima bila potrebna zaštita, no sjetite se gdje smo bili, u drugome nebu. Drugo nebo je mjesto gdje je trenutno locirano Sotonino prijestolje. Sotona još nije u paklu iako je pakao njegova konacna sudbina.

Svi duhovi u tome svijetu bili su svjesni naše prisutnosti i zaštite Duha Svetog nad nama. Kako bih vam docarao zašto nam je zaštita bila potrebna, osvrnut cu se na dio Biblije koji govori o Sotoninoj moci u drugome nebu. Deseto poglavlje Danijela govori o tome kako je Bog poslao andela da Danijelu prenese poruku. Zbog važnosti te poruke, Sotona nije htio da bude isporucena. Kako bi andeo poslan od Boga iz treceg neba Danijelu prenio poruku morao je proci kroz drugo nebo. Sotona je poslao jednog od svojih knezova ili arkandela da zaustave andela. Andeo se morao boriti, a kako se sam nije mogao probiti morao je pozvati pojacanje. Bog je poslao jednog od svojih knezova ili arkandela kako bi pomogao glasniku, a cak je i to potrajalo dvadeset i jedan dan. Nakon što je andeo isporucio poruku, podsjetio je Daniela ce se ponovno morati probijati natrag kroz Drugo nebo.

Kako smo se kretali tim svijetom bio sam razocaran kada me pratnja nije povela u smjeru treceg neba gdje je bio Bog, vec je krenula u potpuno suprotnom smjeru. No kako smo se kretali od mjesta do mjesta naucio sam mnogo o demonima.

Drugacije sam radio stvari no što ih mi radimo u fizickome svijetu. Tako na primjer ne komuniciramo ustima i ušima vec mislima. Kao da projiciramo rijeci preko misaonih valova i primamo odgovor na isti nacin. Iako sam sam mogao razmišljati bez da projiciram, shvatio sam da mi to baš nije koristilo buduci da su mi andeli mogli citati misli.

Mogao sam cuti razne zvukove u tome svijetu, ali nisam slušao ušima. Slušao sam mislima, no svejedno sam mogao cuti zvukove. Kada smo putovali uglavnom smo se kretali «brzinom misli» kako je to zovem. Kada smo putovali «brzinom misli» nije bilo osjeta kretanja. Andeo bi rekao kamo idemo i mi bismo bili tamo. No u drugim slucajevima ne bismo putovali na taj nacin vec bih itekako bio svjestan kretanja pri putovanju. Jedan od tih slucajeva bio je povratak u fizicki svijet gdje sam vidio demone na djelu. Tu smo se kretali poput lebdenja na oblaku. Pa ipak, imao sam osjet kretanja.

Nemojte se zavaravati o demonima jer su vrlo stvarni. Biblija daje više izjava o demonima nego o andelima. Tako u Luki 10:18 govori da su zli, u Marku 5:8-9 napominje da su mnogobrojni, a u Mateju 10:1 da su necisti. Matej 12:21-30 navodi da su pod Sotoninim vodstvom, a Matej 8:29 pokazuje da mogu zaposjesti ljude.

U demonskom svijetu postoji podjela snage slicno kao u zapovjednom lancu sa cinovima i redovima unutar vojske. Odredeni demoni nose titule knezova koji vladaju nad odredenim podrucjima – teritorijima, mjestima ili grupama koje mogu biti velicine od jedne osobe do citave nacije. Kada Sotona knezu dodijeli zadatak, knez ima autoritet djelovati u ime Sotone i koristiti sva raspoloživa sredstva kako bi ga i izvršio.

Kada smo zapoceli obilazak Drugog neba, andeli su zapoceli pokazujuci mi razlicite tipove demona. Svaki mi je demon bio otkriven u oblicju koje je pokazivalo podrucje za koje je bio zadužen. Uskoro sam otkrio da u demonskome svijetu ne postoji «demon opce prakse» - dobri su samo u jednom podrucju djelovanja za koje su zaduženi.

Demoni

Kako su mi pojedini tipovi demona bili pokazani, ubrzo sam otkrio društveni red ili položaj medu njima. Oni na vrhovnim položajima bili su nalik ljudskim bicima. Kako smo se kretali na niže položaje, vidio sam demone u oblicjima polu-životinja i polu-ljudi. Vidio sam demone nalik životinjama koje postoje u našem svijetu. Vidio sam demone koji su bili toliko odvratno morbidni da se uopce teško mogu zamisliti.

Na samom vrhu reda bili su ratni demoni, Sotonina «elita». Oni bi se kretali drugim nebom, uvijek putujuci u grupama, nikada sami. A kamo god bi pošli, ostali demoni nižeg ranga bi im se sklanjali s puta. Ovi demoni izgledali su poput ljudi, samo što su bili divovi visoki i do dva i pol metra. Bili su grubi i privlacno gradeni, poput divovskih sportaša. Svi su bili broncano obojeni. Ovim divovskim, broncanim vojnicima svi ostali demoni bili su podredeni.

Drugi po snazi tipovi demona imali su oblicje obicnih ljudi. Svi demoni koji su zauzimali zajednicko podrucje djelovanja grupirali su se pod zajednickom komandom. Voda te grupe bio je demon pohlepe, a unutar grupe nalazili su se se demoni mržnje, požude, razdora i ostali.

Treci po snazi tip i grupa demona bili su u razlicitim oblicjima. Neki su imali ljudsko oblicje, dok su drugi bili polu-životinje polu-ljudi. Ostali su licili životinjama. Ovi su demoni posjedovali vještine poput vracarstva i dugih slicnih podrucja. Takoder su medu ovom grupom bili i demoni straha, samouništenja kao i oni koji imitiraju duhove preminulih ljudi, te oni koji se fizickome svijetu manifestiraju kao duhovi.

Kada smo sišli prema cetvrtoj grupi ili redu, svi demoni na ovome položaju bili su u oblicjima koji nisu ljudski. Neki su licili na poznate životinje, dok su drugi imali nepoznata oblicja. U ovoj su grupi bili demoni ubojstva, brutalnosti, sadizma i ostali povezani s pokoljem.

Još niže dolje prema kraju zapovjednog lanca svi su demoni imali užasna i morbidna oblicja. Neki su bili toliko odvratni da su izazivali mucninu. Ovi demoni toliko su se prezirali da su si medusobno podmetali dok su bili u drugome nebu pa i u ovom fizickom svijetu, a s ostalim demonima se nisu povezivali osim po liniji dužnosti.

Postojala je još jedna grupa demona koju sam imao sposobnost vidjeti, ali se ne sjecam njihovih moci. To saznanje namjerno mi je izbrisano jer mi nije bilo dopušteno znati previše o njima. Ne znam ništa o njihovom rangu i nisam posve siguran glede podrucja njihovog djelovanja.

Djelomicno sam upoznat s njihovim mocnim utjecajem na tjelesno. Cini se da je ova tajanstvena grupa demona razlicita od svih drugih demona i da djeluje samo u posebnim slucajevima i situacijama. Kako sam vec spomenuo, priopcavam vam samo dio onoga što mi je ostalo zabilježeno u pamcenju, iako je i to vrlo maglovito.

Znam da se radi o vrsti demona s kojom se posebno teško boriti. Cini se da njihova snaga leži u tome što njihovo djelovanje na ljudsko bice ostaje anonimno. U toj grupi je i demon koji se u covjeku manifestira u formi epilepsije. Nisam siguran da li su demoni ti koji uzrokuju epilepsiju kod ljudi, ali je svakako znaju oponašati.

Obilazeci podrucje Drugog Neba gledao sam demone u pripadajucim grupama i obuzeo me strašan osjecaj. Bio je to jedan preplavljujuci, opsesivan i morbidan osjecaj. Taj se osjecaj pojavio nedugo nakon što sam ušao u Drugo Nebo i pitao sam se koji je uzrok tome. Tada sam ujedno spoznao da andeo može citati moje misli jer mi je moj andeo zaštitnik odgovorio: "Taj osjecaj o kojem se pitaš uzrokovan je cinjenicom da u ovome svijetu nema ljubavi." Možete li zamislite sve te demone kako služe gospodaru kojeg ne vole i gospodara koji bez ljubavi vlada nad svim tim bicima. Još je gore zamisliti sva ta bica kako bez ljubavi jednih prema drugima provode citavu vjecnost. To me navelo na razmišljanje kako bi naš fizicki svijet, Prvo nebo, izgledalo bez ljubavi. Da nam Bog nije objavio svoju ljubav živjeli bismo u svijetu poput Drugog Neba. Možeš li zamisliti kako bi izgledao tvoj dom ili tvoja zajednica potpuno lišeni ljubavi?

Kada sam spoznao potpuni nedostatak ljubavi u tom svijetu demona, zanimalo me što ih zapravo pokrece, koja je njihova motivacija. Što ih tjera da tako revno rade i tako brzo izvršavaju zapovijedi. Premda ne vole jedni druge, svoje zapovijedi izvršavaju takvom brzinom i revnošcu na kojoj bi im mogla pozavidjeti svaka zemaljska vojska. Pitam se ima li njihova motivacija ikakve veze sa sudom i kaznom koja ih ceka. Cini se da su od svoje prve pobune u Trecem Nebu dosegli tocku postojanja gdje je pobuna nemoguca. Možda je njihova jedina pokretacka snaga i ono što im pricinja zadovoljstvo skrivena u izražavanju mržnje prema tijelu. Iako mi je bilo dozvoljeno gledati kako rade, mnogo toga glede njihova djelovanja nije mi posve jasno. Znao sam da se visoki red demona protivi mojoj prisutnosti, ali nisu mi mogli nauditi jer sam bio pod zaštitom Duha. Jedan od demona cak mi se približio i zlobno me pogledao u oci, ali ja nisam osjetio nikakav strah jer sam znao da se demon nece morati suociti sa mnom nego s onim koji me i doveo na ovo mjesto – s Duhom Svetim. Demoni srednjega reda su me potpuno ignorirali i ponašali se kao da ne postojim. Cinilo mi se da demoni nižega reda pokazuju neki strah prema meni ili prema andelu koji me pratio, no demoni višeg reda nisu pokazivali strah ni prema meni ni prema andelima.

Moja andeo pratitelj htio je da vidim demona u njegovom postupku opsjedanja ljudskog bica. U tom trenutka bio sam ispracen kroz zid koji dijeli dimenziju Drugog Neba od fizickog svijeta. Vratili smo se u fizicki svijet u istu bolnicu u kojoj je ležalo moje tijelo, ali u jednu drugu sobu. Soba je nalikovala na blagovaonicu za zaposlenike bolnice. U njoj se nalazilo dvoje ljudi, mladic i djevojka. Razgovarali su i smijali se. Bilo je ocevidno da nisu svjesni naše prisutnosti. Mislili su da su sami, potpuno nesvjesni užasnog bica koje je stajalo izmedu njih. Prema odvratnoj pojavi i formi odmah sam prepoznao da se radi o demonu nižeg reda, reda izopacenih. Ja uopce nisam obracao pažnju o cemu je ovo dvoje ljudi razgovaralo. Moj fokus je u potpunosti bio na tom demonu. Izgledao je zastrašujuce odvratno. Podsjecao me na bezoblicnu, sluzavu, zelenu žabu. Polagano se približio mladicevom licu i odjednom, poput oblaka dima nestao u njegovom licu, kao da je ušao kroz pore u kožu. Kad je demon ušao, andeli su kazali:"Sada je gotovo". Andeo mi je tada krenuo objašnjavati kako je taj demon zaposjeo covjeka. Kazao je, demon je samog sebe ucinio poželjnim i privlacnim za ljude. Istaknuo je da ljudi imaju slobodnu, suverenu volju iznad koje demoni ne mogu ici, isto tako ni andeli. Bog sam nece povrijediti tu suverenost covjekove volje. Mi smo nacinjeni na sliku Božju pa tako kao i Bog imamo slobodnu volju da izaberemo svoju sudbinu. Ništa više od toga nije mi dozvoljeno da zadržim u svojem pamcenju.

Blijedo se sjecam još jednog nacina djelovanja od strane demona kada pod odredenim okolnostima mogu zaposjesti malu djecu. Izgleda da je to dozvoljeno upravo demonima iz te tajanstvene grupe. No to se dogada samo u vrlo neuobicajenim okolnostima, koliko se sjecam. Prema onome što su mi andeli rekli, preko devedeset posto svih demonskih aktivnosti u ljudima dogada se kod ljudi koji su dosegli ili prešli razinu odgovornosti odnosno uracunljivosti.

Dok mi je sve to govorio, andeo je istaknuo kako sva Božja djeca imaju vlast da izgone demone, no ta se snaga temelji na vjeri pojedinog kršcanina. Ta ce sila djelovati samo ako osoba bez sumnje zna što cini. Postoje kršcani koji su primili poseban dar za to podrucje. Postoje oni koji su od Duha Svetog pozvani u službu oslobodenja. Takvi ljudi najcešce prime i dar razlikovanja duhova. Vrlo je važno da kada osoba izgoni demone zna o kojem se tocno duhu radi. U rijetkim slucajevima kada demon zaposjedne dijete (što u današnje vrijeme više i nije tako rijetko jer su neprijatelju otvorena vrata), potreban je poseban napor i božanski uvid kako bi došlo do oslobodenja. Jedan takav slucaj zabilježen je u Bibliji u Mateju 17:14-21. Svi kršcani imaju potencijal da izgone demone.

Moja pratnja je dalje htjela da vidim demonske aktivnosti u vanjskom svijetu. Tada sam prenesen kroz zidove bolnice ravno na ulicu. Bio sam zacuden gledajuci sve te ljudske aktivnosti u fizickom svijetu. Zaokupljeni svojim dnevnim poslovima potpuno su nesvjesni bica iz duhovnog svijeta koja ih vrebaju. Bio sam potpuno zapanjen i zgrožen dok sam gledao demone raznih formi i oblika kako se krecu medu ljudima.

Saznao sam da demoni ne mogu djelovati na covjeka protiv njegove volje, ali da to ne mogu ciniti ni andeli. Svaki nanovo rodeni kršcanin ima svog andela cuvara. Saznao sam da se andeli bore za nas, ali samo na podrucju kojim ne upravlja naša vlastita volja. Ta se borba odnosi više na zaštitu naše "slijepe" strane. Oni se ne mogu suprotstaviti demonima koji dolaze kroz našu slobodnu volju. Zapamtite, mi smo nacinjeni na sliku Božju pa tako imamo i suverenu volju.

Saznao sam da se demoni bore s andelima, iako to nerado cine. Demoni znaju da nas je lakše i jednostavnije uništiti kroz našu vlastitu volju gdje se andeli ne smiju uplitati. Zbog toga su demoni razvili ogromne vještine u obmanjivanju. Oni djeluju na naše živote služeci se obmanama i prijevarama kojih mi uopce nismo svjesni.

Dano mi je do znanja kako nisu svi demoni u Drugom Nebu. Ima nekih mocnih demona koji se svezani lancima nalaze u paklu. No, Sotona i njegova vojska se trenutno ne nalazi u paklu. Niti tamo žele biti. Nije mi bilo dozvoljeno pogledati na Pakao, ali znam da su ti svezani demoni na neki nacin prekoracili granice svojeg podrucja djelovanja. Bog je u svojoj mudrosti Sotoni i njegovim demonima postavio odredene granice unutar kojih im je dozvoljeno djelovati. Oni ne smiju prijeci granice dopuštenog. Demoni svezani u paklu upravo su to ucinili. To je istaknuto na mnogim mjestima u Bibliji, posebno u Judinoj poslanici. Svaki put kada Sotona izlazi izvan tih zadanih granica mora imati dopuštenje od Boga. U slucaju Joba Sotona je dobio dozvolu od Boga, no u slucaju Petra nije imao dopuštenje. Demoni koji djeluju na djecu to cine samo ukoliko imaju posebno dopuštenje. (Ja bih dodao da odredeni grijeh ili grijesi otvaraju demonima legalna vrata, tj, daju ima pravo da djeluju). Nisam mogao saznati koje su to okolnosti u kojima Bog daje dopuštenje, ali one svakako postoje. Ipak, dozvolu da djeluju u maloj djeci demoni rijetko dobivaju (no pogledajte uokolo, sotonska vrata za to najcešce otvaraju roditelji). U ove posljednje dane možemo ocekivati porast demonskih aktivnosti, ne samo kod odraslih osoba nego i kod djece. Na to nas je Gospodin upozorio u Marku 13:22 govoreci o lažnim prorocima koji ce ciniti znakove i cudesa ne bi li zaveli ljude. No teško je razumjeti zašto Bog dopušta demonima da djeluju u maloj djeci.

Demoni koji se nalaze svezani u lancima prekoracili su dane im ovlasti. Njihova nelegalna djela zabilježena su u Postanku 6:2-5. Jer se nisu pridržavali zabrane stigla ih je trenutacna kazna. No konacna kazna nad demonima biti ce izvršena na kraju vremena kako piše u Otkrivenju 20:1-3. Kao što znate, ognjeno jezero namijenjeno je za davla i njegove demone kao njihova vjecna sudbina.

U ovo vrijeme moramo paziti na sotonske strelice prijevara i iskušenja. Postoji vremensko ogranicenje unutar kojeg demoni imaju pravo djelovati, no taj limit još nije dosegnut. Kao kršcani kojima je Krist dao autoritet mi možemo vezati demone, ali ne za stalno. Mi ih ne možemo otjerati u Pakao, to može uciniti samo Bog. Kršcani mogu izgoniti demone iz izgubljene osobe, no ako se ta osoba ne spasi postoji mogucnost da se demoni vrate. (Pogledaj u Mateja 12:43-45)

Demoni su stvarna, individualna, duhovna bica i upravo su oni ti koji manipuliraju citavim zlom na ovom svijetu. To sam shvatio dok sam prenesen u duhovnu stvarnost prolazio ulicama grada i užasnut gledao kako demoni djeluju u ljudskim bicima. Premda smo i mi duhovna bica, ograniceni smo našim fizickim tijelima. Veliki duhovni rat koji danas bijesni izmedu covjecjeg duha i duhovnih sila tame predvodi Sotona s namjerom da manipulira i kontrolira naša ljudska tijela. Naš se duh bori uz pomoc vjere i naše slobodne volje dok se Sotona i njegovi pali andeli bore služeci se prijevarom, lukavstvom i kušnjama. Ne smijete nikako biti u krivu što se tice tog ratovanja jer Pismo o tome govori jasno i izricito. Ja sam uistinu vidio demone kako se natjecu u stjecanju kontrole nad ljudima.

Možda vam se cini da ti duhovi nadmocno vladaju nad citavim covjecanstvom s obzirom da imaju sposobnost vidjeti i cuti naše misli, sve što govorimo ili cinimo, dok s druge strane mi nemamo nikakav uvid u njihove aktivnosti. Teško je boriti se s nevidljivim neprijateljem, no sve dok vjeruješ Gospodinu nemaš se cega bojati. Ponekad i najjaci medu kršcanima posumnjaju u njihovu egzistenciju i djelovanje, jer im je tako lakše. Medutim, covjek u toj borbi nije bespomocan. Nacinjen na sliku Božju, covjek kao i Bog ima suverenu volju koju demoni ne mogu narušiti bez da im pojedinac da dopuštenje. Zbog toga su demoni razvili vještinu zavaravanja. Osnovni princip sastoji se u tome da nešto što je zlo ucine privlacnim, poželjnim, lijepim i bezazlenim. Tako covjek postaje manje oprezan i prihvaca stvar koja ga zapravo dovodi u grijeh.

No covjek u andelu cuvaru ima mocnog zaštitnika. Andeo cuvar ne dodjeljuje se svim ljudima nego samo spašenima, onima koji pripadaju Bogu. Upamtite, ni demoni ni andeli ne mogu narušiti covjekovu slobodnu volju, zbog toga je djelovanje andela ograniceno na podrucje izvan covjekove slobodne volje. Covjekovo najjace oružje je Božja Rijec. Govoreci o oružju za duhovno ratovanje, Pavao u Efežanima 6:11-18 istice Božju rijec kao jedino oružje za napad koje covjek posjeduje. Premda brojcano daleko nadjacan tim demonima (odnos je tisucu naspram jednog), covjek je adekvatno opremljen za borbu. Zbog toga što posjeduje suverenu slobodnu volju, andele cuvare i Božju Rijec covjek je u borbi za svoju dušu superioran u odnosu na demone.

Zato ovo govorim svima – ako ste ozbiljno predani toj borbi i tražite pobjedu, ne bojte se. Vaš vrhovni zapovjednik, ucitelj, iscjelitelj i pomocnik – Duh Sveti – nikada vas nece napustiti ni zaboraviti.

Kada su andeli odlucili da sam vidio dovoljno djelovanja demona u fizickom svijetu, vratio sam se u Drugo Nebo prošavši kroz zid koji dijeli te dvije dimenzije. Moja pratnja me zatim provela do Treceg Neba i tada sam napokon bio sretan. Naposljetku, tamo sam želio doci od samog pocetka. Pa cak i u ovoj fazi moj fizicki život bio mi je od najvece važnosti.

Odjednom smo se našli na najljepšem mogucem mjestu. S obzirom da sam prethodno govorio o grozotama Drugog Neba možete samo zamisliti koliko sam se iznenadio ljepotom na koju sam naišao ovdje. No Bog mi nije dozvolio zadržati spoznaju o razlogu ljepote tog mjesta. Sjecam se samo da je to za mene bilo najljepše mjesto koje sam ikada vidio. Izgledalo je poput tunela ili neke vrste autoceste. Mjesto je bilo obasjano najsjajnijim svjetlom i u potpunosti okruženo nevidljivim štitom – zaštitom Duha Svetog.

Tom cestom ili tunelom hodala su, kako mi se cinilo, ljudska bica. Pitao sam svog pratitelja o njima. Rekao mi je da su to sveti na povratku kuci. Bili su to odlazeci duhovi umrlih kršcana na putu kuci. Svaki je od tih svetih u pratnji imao najmanje jednog andela cuvara, a neki su sa sobom imali citavo mnoštvo andela. Ovdje se nalazio prolaz iz Zemlje u Trece Nebo. Gledao sam svete kako prolaze tim putem.

Kada sam i ja zakoracio u tunel andeo me zaustavio i rekao mi da mi necemo hodati kroz tunel, nego pored njega. Tako da sam ja putovao paralelno sa svetima, ali s vanjske strane tunela. Pri tome se nismo kretale brzinom misli. Više mi se cinilo da lebdimo na oblaku, iako nije bilo nikakvog oblaka.

Citavim putem mogao sam vidjeti svete kako se krecu unutar tunela. Bili su u formi i obliku ljudskih bica, ali nisam mogao prepoznati njihovu rasu, dob i spol. Svi su bili slicno odjeveni u odjela koja su se sastojala od dva dijela: košulje i hlaca. Boja odijela bila je pastelno plava. Ta je plava boja bila toliko svjetla, gotovo bijela. Shvatio sam da ti sveti još uvijek nisu primili svoja proslavljena tijela.

U pocetku sam bio razocaran što mi nije bili dozvoljeno putovati zajedno sa svetima u tunelu, ali moje razocaranje je nestalo kada sam saznao da svi idemo na isto mjesto. Kako smo putovali dalje, shvatio sam da su demoni ostajali iza nas. Kako smo se približavali Vratima, tako su nam demoni bili sve udaljeniji. Kada smo stigli pred Vrata, demona više nije bilo nigdje na vidiku. Umjesto da mi dopusti ulaz kroz Vrata, andeo me postavio ispred njih, malo po strani. Andeo mi je zapovjedio da stojim i promatram kako se svetima daje odobrenje za ulazak u Nebo. Svetima je bilo dozvoljeno da ulaze iskljucivo jedan po jedan. Razmišljajuci kasnije o tome zakljucio sam da se na taj nacin iskazuje cast svakom pojedincu osobno. Naposljetku, svaki je pojedinac donio odluku svojom suverenom voljom.

Ja sam se pitao zašto meni nije bilo dozvoljeno uci, s obzirom da je to bio cilj mog puta. Bio sam toliko nestrpljiv u želji da svoj zahtjev izložim Bogu da sam promašio bit stvari. Sam Duh Sveti morao mi je na to ukazati. Promatrao sam pedeset svetih kako ulaze u nebo, ali nisam uzeo u obzir vremenski okvir toga. Istovremeno kada je na Zemlji umrlo ovih pedeset svetih, umrlo je i 1950 drugih ljudi. Dakle. Od 2000 ljudi pedeset ih je ušlo u Nebo. Drugim rijecima, 97,5% ljudi nije se spasilo. Je li to pokazatelj današnjeg stanja? Ukoliko jest, 97,5% cjelokupnog današnjeg covjecanstva nije spremno susresti se s Bogom. Tužna stvar, prijatelju moj, je u tome što je taj podatak tocni pokazatelj doba Laodicejske Crkve u kojem danas živimo. Mi živimo u vremenima gdje vecina onih koji idu u crkvu samo ispovijedaju ustima, ali nemaju srca.

Premda sam si rekao kako necu nikoga uvjeravati o stvarima o kojima ovdje govorim, kao dokaz bih želio priložiti Isusovu usporedbu o sijacu iz Mateja 13. Ukoliko pažljivo proucite to poglavlje primijetit cete kako su tri od cetiri osobe odbacile evandelje koje im se propovijedalo. Žalosno je što vecina ljudi koja odbacuje evandelje toga uopce nije svjesna. Sotona ih uspijeva prevariti i natjerati da povjeruju u njegove laži. Razmišljajuci o tim cinjenicama shvatio sam koliko gadenje Bog ima prema Laodicejskoj crkvi. Takoder, sada posve razumijem redak u Mateju 7:22,23 koji govori o mnoštvu koje ce na dan suda stajati pred Bogom vapeci:"Gospodine, Gospodine, nismo li prorokovali u Tvoje ime? Nismo li u Tvoje ime izgonili demone? I u Tvoje ime cinili cudesa? "A Bog ce im odgovoriti: Nikada vas nisam poznavao, odlazite od mene, zlotvori."

Moj pratitelj mi je kazao da stanem s jedne strane Vrata i izložim svoj slucaj. Uvjeravao me kako ce Bog cuti i ispuniti moj zahtjev. Dok sam tako stajao ispred Vrata preplavio me osjecaj radosti i zadovoljstva koji se širio Nebom. Mogao sam iskusiti strahovitu Božju silu. U pocetku sam osjecao strah i neku vrstu krivnje koja je rasla u meni kad god sam pokušavao ostaviti dojam na druge. U svojim ocima vidio sam zaposlenog Boga koji ima mnogo važnijih stvari od toga da mu ja dosadujem. Odjednom, taj je osjecaj nestao. I tada sam u sebi pronašao smionost i hrabrost u spoznaji da sam svom Bogu vjerno služio dugi niz godina.

Hrabro sam pristupio prijestolju i poceo podsjecati Boga kako sam za Njega živio život u ljubavi, obožavanju i žrtvovanju. Govorio sam mu o svim djelima koja sam ucinio za njega da bih ga na kraju podsjetio da sam u velikoj nevolji iz koje me samo On može izbaviti i sacuvati moj fizicki život. Bog je cijelo to vrijeme šutio. Nakon što sam završio svoje izlaganje, Bog je progovorio stvarnim, cujnim glasom. Glas koji sam cuo ne može se ni sa cime usporediti. Zvuk Njegovog glasa dopro je do mene prije samih rijeci. Dok mi je govorio kakav sam zapravo život ja živio jacina njegove ljutnje bacila me na lice. Rekao mi je kako je moja vjera mrtva, moja djela neprihvatljiva, a moj trud uzaludan. Rekao je kako je odvratnost živjeti takav život nazivajuci ga životom koji proslavlja Boga. A svi koji tako cine stavljaju se u opasnost da iskuse Njegov vjecni gnjev.

Naprosto nisam mogao vjerovati kako je Bog mogao tako sa mnom razgovarati. Ja sam mu godinama služio. Mislio sam da je moj život bio ugodan Bogu. Dok je nabrajao moje pogreške bio sam uvjeren da me zamijenio s nekim drugom osobom. Ponestalo mi je svake snage, nisam se mogao ni pomaknuti, a u sebi sam panicario. Nemoguce da se to što je govorio odnosilo na mene. Sve ove godine ja sam mislio da cinim djela za Boga, a sada mi On govori da sam sve radio za sebe. Cak je i moje propovijedanje i svjedocenje o spasiteljskoj milosti Kristovoj imalo svrhu da umiri moju savjest. U stvari, moje vlastite potrebe i želje bile su mi na prvom mjestu. Tek kada su moje potrebe bile zadovoljene, kako bih umirio svoju savjest ja sam cinio djela za Boga. Zapravo, ja sam samome sebi postao lažni Bog.

Bog u svojoj Rijeci jasno govori da je on ljubomoran Bog koji nece podnositi drugih bogova ispred sebe. Kako bi Bog prihvatio naša djela mi moramo djelovati u skladu s njegovom zapovijedi iz Mateja 6:33 koja glasi: "Prije svega, tražite Kraljevstvo Božje i Njegovu pravednost, a sve ostalo ce vam se nadodati." Kad mi je Bog pokazao moje prave motive, biblijski reci iz Mateja 16:24-26 i Luke 14:26-23 postali su mi tako jasni. U Mateju 16 piše: "Tada je Isus rekao svojim ucenicima: Ako me tko želi slijediti, treba se odreci samoga sebe, uzeti križ i poci za mnom. Tko god želi spasiti svoj život, izgubit ce ga, a tko izgubi svoj život zbog mene, naci ce ga." U Luki 16:26 piše: "Ako tko dode k meni, a ne voli me više nego što voli oca i majku, ženu i djecu, bracu i sestre pa cak i vlastiti život, taj ne može biti moj ucenik. Tko ne nosi svoj križ i ne ide za mnom, ne može biti moj ucenik." U retku 33 istog poglavlja Isus daje izjavu koja stoji kao temeljni kamen za prethodno citirani dio Pisma: "Isto, dakle, svatko od vas tko se ne odrekne svega što posjeduje, ne može biti moj ucenik." Tek sada kada sam ukoren stajao pred Bogom, znacenje tog dijela Pisma postalo mi je kristalno jasno. Bog mi je otkrio moje prave motive i tak sam tada shvatio da su moja djela bila mrtva. Zbog Božjeg gnjeva nisam mogao ni stajati ni govoriti. Ležao sam tamo bez imalo snage previjajuci se u agoniji. Imao sam srecu što je to bio Božji privremeni gnjev, iako to ja u tom trenutku nisam znao. No, moram naglasiti kako mi ni u jednom trenutku Bog nije rekao da nisam spašen ili da moje ime nije napisano u Knjizi Života. Bog nije ni spomenuo spasenje, samo je govorio o mojim djelima. Govoreci o mojim mrtvim djelima, Bog je rekao kako ima ljudi koji misle da su spašeni, ali u stvari nisu. Ti ce ljudi iskusiti Njegov vjecni gnjev. Jasno mi je rekao kako ce se i druga Njegova djeca na Dan suda naci u ovoj situaciji. Ta izjava razotkrila mi je stvarno znacenje u 1 Korincanima 3:15:" Ako neciji rad, odnosno ono što je izgradio na temelju izgori, covjek ce pretrpjeti gubitak. Medutim, on ce sam biti spašen, ali kao onaj koji se bijegom spašava iz vatre".

Kada sam prvi puta krenuo prema ulazu u Trece Nebo andeo me zaustavio. U tom trenutku on mi nije rekao da ne smijem uci. Samo mi je rekao da ako udem, više necu moci izaci van. Zapazite da sam ja odlucio ne uci u Nebo. Ja sam želio natrag svoj tjelesni život. Moj se izbor iskljucivo temeljio na sebicnim motivima.

Ne mogu opisati bol koju sam trpio dok sam na sebe primao Božji gnjev zbog svog takozvanog služenja. Agonija je bila nezamisliva. Grižnja savjesti bila je poput ogromnog utega koji me pritišce dolje. Kao da me pogodila munja, bio sam šokiran. U potpunosti sam ostao bez snage da bilo što kažem ili mislim.

Polagano, sve mi je pocelo sjedati na svoje mjesto. Sjetite se kako Biblija govori da ne smijemo imati drugih bogova. Ja sam bio je uvjeren da je Svevišnji Bog jedini Bog u mom životu. No, ja nisam poslušao dio Pisma koje nam govori kako sve što stane izmedu nas i Gospodina postaje naš 'Bog'. Shvatio sam da je svaki dan mojeg života bio posvecen meni samom. Moje potrebe bile su na prvom mjestu, a tek onda Božja volja. Ja sam samome sebi postao "Bog". Naravno da je davo bio zadovoljan stanjem u kojem sam se nalazio jer nisam bio na korist Bogu i Njegovom Kraljevstvu. Bio sam potpuno ravnodušan prema Božjim stvarima. Nisam se želio mijenjati, a kamoli da svaki dan uzimam Gospodinov križ i umirem sebi. Zbog toga je moj život u Božjim ocima bio bezvrijedan.

Želim da shvatite zašto vam sve ovo govorim. Mi pokazujemo da smo pravi kršcani tako što preispitujemo motive naših djela i svakog dana cinimo ponovno predanje Bogu da mu služimo. Kada prije svega odlucimo služiti Bogu, ta odluka mora biti popracena djelima.

Kada je Bog završio sa mnom, u trenu oka andeli su me odnijeli natrag kroz Drugo Nebo u bolnicku sobu gdje je ležalo moje tijelo. Nakon što sam se nekako sabrao, poceo sam protestirati andelima:"Ne! Ne! Bog nije odgovorio na moju molbu! Molim vas, vratite me natrag!" I zaista, andeli su to ucinili. Bog je to unaprijed planirao znajuci kako mi je potrebno da iskusim njegovu brižnost i ljubav.

Vracajuci se natrag u Trece Nebo bio sam izvan sebe pokušavajuci smisliti logicne razloge u prilog mojoj molbi. Bog mi je vec rekao kako je moj život bio promašaj. Dakle, nisam mu mogao ponuditi svoju prošlost kao dokaz da cu mu služiti. Sjetio sam se kralja Ezekije. On je molio i vapio Bogu i Bog mu je produžio život za još petnaest godina. Ezekija i ja smo bili slici, 'dobri stari decki', kako bi se reklo. I on je u srcu imao dobre namjere, ali je imao problema u njihovom provodenju u svakodnevni život. Tako je bilo i sa mnom. Zakljucio sam da je Bog s Ezekijom postupio gledajuci na njegovo srce. Odlucio sam da cu se i ja na to pozvati pred Bogom.

Tako sam se opet našao pred Bogom. Kako sam se još uvijek živo sjecao Njegovog gnjeva, bojažljivo sam poceo iznositi svoj slucaj. Ovog puta Bog mi je poceo odgovarati milostivim tonom. Prije nego je sve bilo gotovo, Bog mi je s tugom govorio. Zapoceo sam svoje izlaganje pozivajuci se na Ezekiju da bih završio rijecima: "Oce, ako ispuniš moju molbu, obecavam da cu biti bolji.". Gospodin mi je na to odgovorio: " Howarde, to si vec prije obecao." Bog nije trebao reci ni rijec više. Ovdje su bila sva obecanja koja sam u svom životu dao Bogu. Ni jedno od tih obecanja nije se održalo. Nekako sam ih sve uspio prekršiti. Ostavši bez rijeci, pao sam na koljena pred Njim. Sve što sam mogao reci na svoju vlastitu osudu bilo je 'Amen'. Znao sam da je Bog imao pravo istog trenutka baciti me u pakao. No, umjesto osude, Bog mi je pokazao milost. Ljuske su spale s mojih ociju i odjednom sam bio ispunjen svjetlom. Bog mi se tada pokazao kao moj pravi Otac, a ne kao neki daleki Bog. Po prvi put u svom životu ja sam upoznao Boga kao istinskog Oca i najboljeg prijatelja. Istovremeno, ta je spoznaja u mene donijela veliku bol i tugu. Tuga zbog spoznaje da sam svojim neposluhom mom Ocu nanio bol. Osjetio sam stvarnu, fizicku bol. Kada mi je Bog s tugom poceo govoriti shvatio sam koliko On sam pati. Iako je Bog dozvolio da iskusim bol i patnju, On me nije ostavio samog...

U tom sam trenutku shvatio kako moj tjelesni život uopce nije važan. Jedino što sam želio znati je što moj Otac želi. Njegova volja odjednom je došla na prvo mjesto u mom životu. Upravo tada Bog mi je vratio moj tjelesni život. Tek kada sam dosegnuo tocku u kojoj mi moj vlastiti život nije ništa znacio, Bog mi ga je dao natrag. Bio sam poput izgubljenog sina koji se vratio Ocu. Tek sada Bog mi je dao poruku za ljude na zemlji.

Sada bih vam želio ponoviti svih pet tocaka Božje poruke današnjem svijetu.

1. Za one koji se nazivaju kršcanima, ovo je doba Laodicejske Crkve. Velika vecina takozvanih kršcana živi u zabludi. Oni se 'igraju crkve', ali to ne žive. Oni tvrde da su kršcani, ali žive poput davla. Sotona im je prodao ogromnu laž – kako je s njima sve u redu. On im kaže kako je u redu dolaziti na nedjeljnu službe, a izmedu toga živjeti kako žele. Uvjerio ih je da što se tice njihovog kršcanskog života ne trebaju ništa više, da imaju sve što im je potrebno.

2. Sotona je osobni davo!

3 Što se citavog svijeta tice, on se nalazi u Noinom drugom danu. Kao što je bilo u vrijeme Noe, tako ce biti i u dane dolaska sina covjecjeg. Ljudi nisu ozbiljno shvacali Noine Rijeci. Iako su mogli vidjeti olujne oblake, nisu vjerovali da ce pasti kiša. Isto je i danas. Covjecanstvo može vidjeti znakove posljednjih vremena, ali unatoc svemu ne vjeruje da ce se išta promijeniti. Ono se ne priprema za neodgodivi Božji dolazak.

4. Svi koji sebe nazivaju kršcanima ovdje na zemlji bi trebali biti Kristovi ambasadori. Ukoliko netko želi istinsko svjedocanstvo i silu u svom životu mora živjeti u vjeri 24 sata dnevno, sedam dana u tjednu. Istinski kršcani žive život u štovanju Boga, bez da o tome samo govore. Štovati Boga samo ustima, bez srca, potpuno je neprihvatljivo.

5. Bog upravo sada regrutira vojsku koja ce još jednom uzdrmati svijet. Koristeci svoje vojnike Bog ce ciniti velika cudesa koja ce uzdrmati hijerarhije takozvanih organiziranih religija u današnjem svijetu. Ti vojnici koje Bog danas regrutira pokazat ce Božju silu vecu i od one u vrijeme prvog silaska Duha na ucenike.

"Alfa i Omega, Onaj koji je stvorio citav svemir suosjecao je s patnjom jednog svog djeteta. O, kolika je to ljubav! Koliko razumijevanje! To nadilazi mogucnost našeg ljudskog shvacanja. O, koliko je samo jedno malo zemaljsko dijete dragocjeno Velikom Bogu". Howard Pittman

Kraj